Volonterski rad sam je po sebi čudo. Volontirajući, uzdižemo se do razine kada netko drugi postaje važniji od mene; kad smo, unatoč umoru i svakodnevnoj gužvi, spremni učiniti nešto iz ljubavi prema drugome – darujući vrijeme, ljubav, pažnju, radost. Za vrijeme volonterskog rada, rađaju se takve ljubavi za koje također možemo reći da su pravo čudo. Upravo se jedna takva ljubav rodila između talijanske obitelji Fanchini i malenog Ivana, koji je do veljače 2015. bio smješten u našoj Bolnici. Proces njegovog posvajanja bio je mukotrpan i dug, ali su zato i plodovi draži i slađi. Danas je na adresu bolnice stiglo mišljenje Ureda u Italiji, čiji je zadatak provođenje kontrole nad udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima. Uz mišljenje su nam dostavili i nekoliko fotografija koje ilustriraju Ivanov radni dan u novom domu. Hvala im za svaku minutu vremena koju ulažu u njegov razvoj 🙂
