Povijest

Bistra 2

Dvorac Oršić građen je 1773. godine u baroknom stilu. Prvi vlasnik i investitor bio je Krsto Oršić II, general-bojnik austrijske države, koji je sudjelovao u sedmogodišnjem ratu između Pruske i Austrije te, kao istaknuti borac, dobio ova zemljišta u vlasništvo. Obitelj Oršić potječe iz Like, ali je već dugo u ovim krajevima. Poznato je da su preci Krste Oršića II bili u srodstvu s Franjom Tahijem iz Podsuseda i da su apstinirali od vojne protiv ustanika Matije Gupca. Krsto II je završio svoju karijeru kao podžupan zagrebački. Njegova kuća je današnja Palača Oršić-Rauch na gornjem gradu u kojoj je danas Povijesni muzej Hrvatske. To mu je bila zimska, a Bistra ljetna rezidencija. Dvorac u Gornjoj Stubici također je pripadao obitelji Oršić (danas Muzej seljačke bune 1573.). Sadašnji izgled dvorca neznatno je izmijenjen u stilu i originalnosti i to 1947. godine kada je sredstvima UNICEF-a adaptiran za namjenu dječjeg oporavilišta odnosno odmarališta. Dvorac nije imao glavna vrata, nego su ona tada napravljena prema nacrtima stručnjaka za barok, također su nedostajali prozori i bile su otvorene galerije. Prizemni dio zgrade služio je u gospodarske svrhe, a gornje sobe su bile dnevni boravak i spavaonice. Dodavajući sanitarne uređaje, dovod vode i odvod kanalizacije te općim uređenjem dvorac je dobio današnji izgled.

U kompleksu dvorca nalazi se kapelica svetog Josipa, također građena u baroknom stilu, s naročito naglašenim korom i orguljama koje je izradio čuveni graditelj orgulja iz Celja Franjo Šulc. Kipovi su naručeni iz Francuske u vrijeme boravka i vlasništva obitelji Carion iz Francuske. Tadašnji vlasnik Carion bio je rudarski nadglednik u rudokopu srebra na Sljemenu.

U ovalnoj dvorani su vrijedna intarzirana vrata i oslikani zidovi i strop.

Dvorac je 1939. godine zadnja članica obitelji Carion prodala zajedno s imanjem tvorničaru kože iz Sunje Kolaru koji je 1946. godine, pred stupanje na snagu Zakona o nacionalizaciji, prodao gospodarsku zgradu, a ostalo je nacionalizirano. Kako je od tada zgrada u društvenom vlasništvu, namjenu su diktirale razne potrebe u društvu. Do 1962. godine tu su se oporavljala djeca čiji roditelji nisu mogli sami plaćati troškove, a iste godine je rješenjem Narodnog odbora grada Zagreba osnovana Bolnica za djecu i omladinu. Sadašnji naziv bolnica nosi od 1969. godine.

Radi se o pacijentima koji boluju od kroničnih bolesti ili takvih bolesti kojima je dug tijek liječenja te su, radi nemogućnosti pravilnog tretmana u obitelji, smještena su u ovoj bolnici.

Temeljem članka 6. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 10/97.), vlasnik bolnice je Zagrebačka županija, a prava i dužnosti osnivača ustanove obavlja Poglavarstvo Zagrebačke županije.

Bolnica se financira temeljem sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Provođenje bolničke i specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite bolesnika oboljelih od kroničnih bolesti predviđeno je u opsegu od 110 postelja te radom kroz specijalističku pedijatrijsko-neurološku ambulantu. Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra ugovorna je zdravstvena ustanova HZZO-a.

Bistra1